Zatvor ili ured?
Mala usporedba, tko zna je li istinita? Hm?
Mučite se kada morate ustati iz kreveta, nabrzinu jedete, vozite se pokorno u koloni automobila, a ako zakasnite minutu, šef vas tretira kao roba?
Zatvor: sjedite u čeliji 2x3 m
Ured: sjedite u boksu 2x2 m
Zatvor: dobivate triput dnevno obrok
Ured:: dobijete samo jednu pauzu za obrok, a onda to što pojedete morate i sami platiti
Zatvor: ako ste dobri, dobijete slobodno
Ured:: ako ste dobri, dobijete još više posla
Zatvor: stražar vam otvara i zatvara vrata
Ured:: morate nositi kojekakve kartice, koje redovito zaboravljate doma, i otvarati vrata sami
Zatvor: možete gledati telku i igrati igrice
Ured:: čim vas uhvate da gledate telku ili igrate igrice, dobijete otkaz
Zatvor: imate vlastiti WC
Ured:: WC morate dijeliti s hrpom idiota koji pišaju po dasci
Zatvor: prijatelji i rođaci vam smiju doći u posjet
Ured:: nema vizite, jedini kontakt s obitelji je putem e-maila, a i on se nadzire
Zatvor: sve troškove vašeg uzdržavanja plaćaju porezni obveznici, a ne morate čak ni raditi
Ured:: morate sami platiti sve troškove vezane uz dolazak na posao, a
zatim vam još od plaće odbiju poreze, prireze i razna davanja kako bi
platili održavanje zatvora i zatvorenika.
Zatvor: morate se nositi sa sadistićki nastrojenim upraviteljima.
Ured:: ovdje ih zovu menađerima.
Pa kako je to sve opisano, nekako mi zatvor zvuči bolje... ^_^
FER - 2 ili kako ću postati bakalar
Kreće se to polako i već je drugi tjedan pri kraju! Kaos se polako
stišava i svi su se, kao Brog, nekako prilagodili, svatko na svoj
način! Zanimljive je promjene uvela ta čudesna visokoškolska reforma,
prema Bolonjskoj konvenciji! Studij više nije što je nekada davno (još
prošle godine) bio, prema usmenoj predaji starijih kolega! Osjećaj je
gotovo sličan srednješkolskom sustavu, a ne prekrasnom studentskon
životu. Isto je prorekao i prodekan za nastavu na uvodnom predavanju.
Zavest će srednjoškolski sistem u fakultetsko okružje! Naravno da je
takvo razmišljanje izazvalo kaos. Nama, studentima i budućim
baccalaurusima (ingeniozno nazvanim prvostupnicima na jaziku
'rvatskome), i ne bi trebao biti problem prilagoditi se jer, eto, mi
smo svježi iz srednje škole. No, očekujući i pripremivši se na stari
sustav, zatekla nas je prilično nefleksibilna srednjoškolsko -
fakultetsko - bolonjska glupost. Kažu: predavanja su obvezna i bit će
rigorozna kontrola prisutnosti. Ne daj Bože se razboliti i biti u ne
mogućnosti doći na predavanja kojih tjedan - desetak dana, jer je onda
mnogo bolje proglasiti se mrtvim i upisati se ponovno sljedeće godine.
Prekrasna birokracija vlada i u najbanalnijim situacijama! Dakle,
predavanja su obvezna, ali tamo se teško može saznati i literatura iz
koje bismo trebali učiti! Nove knjige samo šro nisu izašle, stare ne
vrijede, a prvi međuispit se bliži! Još jedna zanimljivost su obvezne
domaće zadaće koje se jednom tjedno provjeravaju da ne bi kojim
slučajem bile prepisane. Ako se na zne zadatak iz domaćih zadaća
logično se zaključuje da je prepisana i ne dobivaju se dragocjeni
bodovi! No, to nije jedini način dobivanja bodova kojih se, začudo,
mora skupiti najmanje 50, a ocjene će se ditribuirati relativno. Dakle,
bodovi se mogu sakupiti, naravno, ispitima ali i sudjelovanjem na
nastavi, jer profesori su svi odreda računala i kao Data mogu se
prisjetiti svake sekunde.
Razmišljajući vidim da zapravo studentima i nije tako loše. Osoblje je
to koje se najviše pati tim promjenama, jer za njih je to šok. Nakon
nekoliko decenija predavanja jednim načinom teško se prilagoditi novim
putevima utiranja znanja, još u tako kratkom vremenu! Teško je nama,
još teže i njima, ali barem ćemo na kraju imati zanimljive titule, zato
pozdravljam sve kolege, posebno one buduće bakalare, magistre struke i
doktore. Dao Bog da živjeli u zanimljivim vremenima!
evo,sutra imam prvi dan na pravu i nadam se da nama nece bit obavezna predavanja ko vama ferovcima
Smeće
Antiklimaks je uslijedio nakon svih tih dana monotonog, samoubilačkog rada. Svi su nestali, kažemo preko noći, no ovdje je to istina. Nema ih više, svi su pobjegli preko mosta i traže bolje vrijeme negdje daleko. Potrošili su dosta pa, eto, moraju ići i nešto zaraditi. Ipak, mogli su još malo trošiti da i mi nešto zaradimo. Takvo je vrijeme. Opako i strašno. Svi jure kako bi preživjeli, raditi! Sam život je trošak. Zrak se plaća, niste znali? Kažu da je svaki Hrvat dužan nekih desetaka tisuća dolara, čak i onaj koji se sada rodio, a blago onom koji je umro. Riješio se dugova, pokoj mu duši! Zanimljivo je da taj silni dug ne brine većinu naroda, već se još zadužuju. Misle valjda barem nešto ostaviti generacijama koje ih slijede. A u što se onda mi, čije vrijeme tek dolazi, imamo ugledati! Ja, na primjer, kao ponosni brucoš FER-a mogu se ugledati u svoje 500,000€ teško zadužene roditelje i njihovu još težu borbu u traženju načina vraćanja tih opakih cifri. No, ipak, naučio sam da nikada ne treba odustati i uvjeren sam da će im nakon te bitke ostati vrijednosti i više nego što se može zamisliti. Sjećat će se tih vremena i neće požaliti. No, što je s onima koji nisu toliko jaki?! Njima će i ovih svačijih nekoliko desetaka tisuća dolara predstavljati breme za čitav život. Oni se ne mogu ugledati u osobu od povjerenja i reći:
"Da, proći će i to vrijeme i živjet ću u sreći i blagostanju.", jer, eto, osjećaju da to vrlo vjerojatno neće biti za njihovih života. Oduvijek me fasciniralo društvo kakvo je stvorio Gene Roddenberry u Zvjezdanim stazama, gdje nitko ne traži načina da ima više od drugih, a svi imaju dovoljno. Podsjeća me na jedan drugačiji društveni poredak koji nije bio idealan iako je bio tako zamišljen. Nadam se samo da će se netko odvažiti učiniti takvo nešto, jer u protivnom jedino što će naslijediti je samo smeće.
hm...hm
brucosu, pozdrav s 5. godine ;)
inace, taj dug ti ne cini samo zaduzivanje fizickih osoba nego i zaduzivanje drzave i sl. a ako je vjerovati "24 sata", 150000 hrvata je na "crnim listama" banaka, sto znaci nema vise kredita... sto opet znaci kriza... a jebiga, znam da je ljudima tesko , ali moraju mnogi nauciti i stediti, a ne samo trositi.
djeco draga, takve smo razgovore vodili desetak godina prije raspada juge,neki su mislili da osobnom štednjom mogu doprinijeti spašavanju drćave, ali sve je to propaganda, ove cifre o veličini duga tiču se uglanom države a oni (vlast)bi htjeli na nas prebaciti svoj osjećaj nemoći ( jer krivnju ne osjećaju), zato ne nasjedajte, nego se lijepo brinite kako ćete završiti fakultete, zaposliti se, oženiti se, imati djecu i podizati ih, u svim vremenima to se moglo, moći će se i nadalje, uživajte u životu, pustite politiku, sve sama laž i sranje
Pune baterije
Zanimljivo je gledati ljude kako rade. Ima ih koji naprosto uživaju u toj aktivnosti, drugi joj se uklanjaju s puta kako znaju i umiju, a neki opet rade jer moraju i potpuno im je svejedno rade li ili ne. Netko je rekao: "Za neke ljude rad je strašno jednostavan, za neke, pak, jednostavno strašan." Ima li istine u tim riječima možemo se uvjeriti kuda god bacili pogled. Vidimo osobe koje uživaju da nešto rade, budu korisni. Takvi pak će si i u vakumu naći posla. Neki će reći da su radoholičari. Možda! Ima i takvih kojima je rad ovisnost! Luđaci? Čudaci? Budale? Pitali bi se neki! Opet kažem, možda! Zar se ne bi našao netko tko bi rekao isto i za nas, na temelju nekih nama trivijalnih radnji, svakodnevnom izgledu, tko zna čega?! Uvijek! Tko traži, naći će, a nitko nije savršen! Bez mana! Postoje osobe koje se smatraju da su bez mana i, eto, na opću radost to i, samohvalno, ističu. Lažu! Sebi i drugima! Lako je pričati, no treba i raditi! Rekli bi neki da ne treba! Rad je zamoran, glup, nepotreban. Može se živjeti i bez njega, viču ti isti. I koliko su u pravu?! Poprilično. Zar, opet, ne vidimo oko sebe osobe za koje je rad jednostavno strašan?! Neki koji nikada nisu pokušali učiniti nešto korisno, jer, eto, ne moraju, ne znaju, ne žele! Mogu uživati u neradu, ljenčarenju i hedonistički iskoristiti život. Imaju pravo na to! No, ne zarađuju se tako novci, rekli bi ljudi koji rade jer moraju! Takvih je najviše!
Taj je životni način najpopularniji među ljudima, jer, eto, nisu imali sreće da ne moraju raditi, a pak nisu ni blaženi dok izvršavaju svakodnevnu rutinu, rad! Male plaće, mutavi nadređeni, nemogući zadaci! Sve to čini radni dan, tjedan, mjesec! Svi se žale, svi rade, većina ide na godišnji odmor! Misle, valjda, da će im tjedan - dva bez svih tih gluposti pomoći, da će uspjeti pobjeći od svega toga i da će, kada se vrate, još uvijek
trajati taj toliko zaslueni odmor! Punjenje baterija! Smiješan izraz! Kao da su ljudi mobilni telefoni ili prijenosnik pa kada se isprazni baterija, uštekaš ga pa se puni! Možda bi trebalo ugraditi solarne ćelije pa dok se fino "restaju" sunčanjem i "hvataju boju", ljudima, pune baterije.
Osjećam se beskorisno kad ne radim...ali, ipak mi ponekad odgovara ne raditi baš ništa. Pa sad ti shvati... :)
meni se nekad čini da se još više "istrošim" preko ljeta,.. nice blog
Nikad nisam bila na godišnjem u tom smislu, no kad sam doma nakon kratkog vremena mi prifali posao. Ne zato što sam radoholičar; najbliže istini će bit to da je i to iz navike. Čovik je ko tovar - to je davno ustanovljeno, a i ja sam samo čovik :)). GODIŠNJI na kome bi si "napunili baterije" (nek mi majka zemlja oprosti ALI), u ovoj si zemlji malo tko može priuštiti. Btw. sad mi je palo na pamet - a kad će nas majka zemlja zamolit za oprost...???
ma u radu je spas, ma koliko bilo teško, uvijek se uspostavlja ravnoteža, kaže vam to jedna penzićka :D
Tko se nije skrio, bit će mokar
Gledam more a more pada s neba. Hladnoća i oštar vjetar traže svoj put pod ono malo odjeće što imam. A rekli su da će ovo ljeto biti najtoplije još od Stoljetnog rata. Mislim da nitko nije od meteorologa tada živio (čast iznimkama), pa se logično može zaključiti da oni to jednostavno ne mogu znati! Naravno, ne znaju! Možda imaju nekakav dogovor sa proizvođačima klimatizacijskih uređaja, pa ulijevaju strah u kosti nevninim ljudima strašnim vrućinama, nebeski visokim temperaturama i opakim problemima koji ih prate. A što smo dobili? Pa, eto, na Krku je situacija prilično drugačija! Padala je kiša, vjetar se uzdiže,a ljudi traže krpicu više da bace na sebe. Možda je trebalo otvoriiti butik, a ne ljetnu terasu, no nema veze, ljudi ionako bježe kao sumanuti preko mosta misleći, valjda, da ih tamo negdje čeka sunce, toplina. Sakriveni u svojim toplim automobilima da se ne smoče, odlaze, bježe, ulijeću, idu..........
Rekoše neki naši gosti: Nema lošeg vremena, ima samo loše odjeće.
Rekoše neki naši gosti: Nema lošeg vremena, ima samo loše odjeće.
A što mi ide ponavljanje! :))
